25.04.2013.

Zelena čistka 2013. i “tamna strana”!

“Pekar, ljekar, apotekar, mogao sam biti ja, bilo šta…” ide jedna stara pjesma. Ali nisam.

Kad je u pitanju planinarstvo, opet ista pjesma. Mogao sam u Himalaje, Ande… ali nisam. Volim pričati o ljepoti planinarskih staza, volim napraviti lijepu fotografiju, napisati impresije s planinarskih putovanja, raspravljati o ljepoti prirode, važnosti očuvanja… sudjelovati u akcijama zaštite i čišćenja u prirodi… ali, ali, ove subote ipak nisam mogao, kao ni prošle, ni pretprošle, jer ja ipak samo volim pričati, onako na šanku, na terasi kafića, u toplini planinarskog doma…

Za to vrijeme “tamna strana” ne miruje, ona ne priča, ona djeluje, u tami, u magli, po kiši i snijegu, bez obzira na vrijeme, a rezultati se na žalost uvijek vide… Lijep je primjer i ova dionica očišćena 2012., a opet nekog to nije baš dojmilo. On u svojoj zelenoj NE čistki marljivo sudjeluje svake godine bez obzira na vrijeme i sve svoje obaveze.

Upravo zbog toga je žalosno ako znam stvarno velik broj ljudi koji se vole pohvaliti svojim planinarskim uspjesima, a na ovakvim akcijama ih gotovo nikad nema. Po njima za koju godinu uspon preko Konja i Mrzljaka izgledao bi poput izleta na Jakuševac. Ovo je u biti manje-više simbolična akcija, koja u stvarnosti malo toga može za tih 3-4 sata promijeniti ili očistititi. Priroda je još uvijek puna divljih deponija, iako doduše ipak manje nego nekad, a možda je tome razlog i svijest kod mladih ljudi i onih koji dolaze. Upravo njihov odaziv, kako prošle, tako i ove godine, na neki način budi nadu. Upravo savjest pojedinaca, to je ono što ovakve akcije trebaju promijeniti, pokazati im da je njihovo ponašanje neprihvatljivo. Isto tako i šutnja, nije ništa drugo nego svrstavanje na “tamnu stranu”. Vidjeti zločinca, a ne prijaviti, je suučesništvo i dakle kažnjivo djelo. Pa zašto onda pojedinci smatraju da “ubijanje prirode” nije zločin?

Upravo zbog toga ne treba biti pasivan i šutjeti. Nitko Vas ne sili da se trebate “ubiti” izvlačeći tko zna kakav otpad iz šuma, potoka, usjeka, polja, ali bitno se pojaviti, pokazati se na pravoj strani, pokazati se da nas ima, zauzeti stav. Ta DVA sata, u jednoj suboti, neće upropastiti vaše zakazane aktivnosti ma kakve one bile, još uvijek Vam ostanu 22 sata i 364 dana u godini da ih sve namirite i podmirite, sve do iduće “Zelene čistke”.