17.10.2022.
Teide, “Dorada”, Tenerife ili izlet godine
Organizirati izlet gotovo pa nikada i nije baš lako. Da to nije tako, onda bi sve turističke agencije već odavno propale, a istina je potpuno drugačija. I “običan” izlet u okolicu, uvijek može poći krivo, pa makar da ga organizirate za svoje najbliže, svoju obitelj. Jedna sitnica na koju ne možete utjecati kao npr. iznenadna promjena vremena, zatvoreni planinarski dom ili ugostiteljski objekt, nešto obećano, a neispunjeno, uvijek ostavlja nekako “gorak okus” na tako dobru namjeru.
Planinarski izleti, njihova organizacija i vođenje, sami po sebi, posebna su priča. Tko to nije probao bar jednom izvesti, teško da može znati, koliko tu može biti problema. Odvesti ljude u nepoznato, par tisuća kilometara, avionom, pa onda još na preko 3000 m, samo po sebi izgleda nestvarno, ako ne i ludo.
Priča o Tenerifima i usponu na Teide (3718 m) u biti počinje tamo negdje u 2019. godini. Imali smo izlet na Planjavu i tako u hodu s Mariom Dolovskim razglabam i maštam o takvom putovanju. Ideja je povesti nas nekoliko planinarskih parova i spojiti ugodno s korisnim. Uspon na najviši vrh Španjolske i godišnji odmor. Proljeće 2020. bi bilo idealno, no sudbina ima druge planove… Dolazi vrijeme pandemije i sve pomalo stavljamo za neka druga vremena. Točnije, dvije i pol godine kasnije!
U svibnju mjesecu, izlazimo s idejom pred klub, i da ne bude samo na nas nekoliko parova, sve zajedno pretvaramo u naš tradicionalni “Izlet godine” i na taj način Tenerife otvaramo za sve naše članove. U tom trenutku nas ima preko 650, pa onda i nije čudo da se u par dana predbilježilo skoro 50 članova. Lijepo zvuči, no, da nas ima 8, bilo bi problema. Od toga dana, prikupljaju se mnogobrojne informacije, od ljudi koji su tamo bili, od turističkih agencija, raznih putopisa i sve to pokušavamo “izmiješati” u jedan izlet i smisleni sadržaj.
Najviše je bilo problema oko kupnje tolikog broja avionskih karata i stalnog variranja cijene (Davor još sanja avione, aerodrome, letove, karte, torbe, Hvala u ime svih), kao i najpovoljnijeg mjesta polaska s što manje presjedanja. Izbor je konačno pao na Beč i direktan let, jedino je ostao problem kako na kraju do tamo i doći.
Nas je na kraju ostalo preko 20 odlučnih, a kao rješenje se pojavio naš vjerni prijevoznik Velimir i njegov “S.O.S. bus”, koji je spremno i nesebično svoj autobus stavio na raspolaganje ( kao da on sam putuje ), i na čemu mu svi zajedno najljepše zahvaljujemo! Rezervacija smještaja i sve ostale pojedinosti, sve je odjednom bilo lako. Proučavanje općenitih karata, planinarskih karata, mjesta za posjetiti, mnogobrojnih sitnica koje ponekad i život znače.
Zadnji problem predstavljao je neposredni uspon na Teide (3718m), odnosno dozvola za uspon na sam vrh. One su kao besplatne i njih mjesecima unaprijed nema. U biti to je jedna mala igra, u biti ih ima, ali se kupuju u lokalnim turističkim agencijama i onda to košta nekih 80 eura zajedno s žičarom.
No, i tome smo uspjeli stati na kraj, samo što se treba kretati noću i stići na vrh prije prve žičare i renđera koji kontroliraju izlazak na vrh. Problem? Ako imaš iskustva i dobro proučiš teren i nije. U nekih nešto manje od 5 sati hoda, od toga 4 sata po mraku i pod čeonim svjetiljkama, digli smo se više od 1600 m visinskih. Na taj način, oko 8 sati ujutro, svih 10 koji smo krenuli pješice, osim uživanja u samom usponu, većini je to bio i prvi doticaj s visinom preko 3000 m, svjedočili smo i spektakularnom izlasku sunca na vrhu vulkana u Atlantskom oceanu.
Osim temperature nešto malo ispod ništice, vrijeme je bilo savršeno, gotovo bez vjetra. Oštar miris sumpora, neobično tople stijene, dim i vodena para, sve to govori da vulkan živi i da se u njegovim dubinama još uvijek “kuha”! Isto tako treba pohvaliti i sve ostale sudionike putovanja na Kanare, jer unatoč vjerojatno nedovoljnoj trenutačnoj fizičkoj spremi nitko nije htio prepustiti uspon na Teide, i nitko nije žalio novce za žičaru i dozvolu, gotovo svi su došli do samog vrha (dio nije mogao više nikako kupiti dozvole za uspon na sam vrh, jer ih za taj dan više nije ni bilo).
U pripremi uspona izvršen je uspon i na Guajaru vrh visok 2718 m, koji se nekima tehnički činio zahtjevniji od samog uspona na Teide. Isto tako, planinarilo se i u gorju Anaga, također s namjerom da se što bolje pripremimo za glavni uspon. Ostalo? Teško da se može nazvati običnim odmorom, jer gotovo da osim spavanja i nismo boravili u našem apartmanu. Doručak i kreni.
Doslovno smo obišli čitav otok i svatko je zahvaljujući iznajmljenim vozilima kreirao svoj boravak i svoju avanturu. “Loro park” je nevjerojatan zoo park, “Siam park” je opet najveći vodeni park u Europi koji zasigurno svakom diže adrenalin do krajnjih granica… Iako razmjerno malen, kao četvrtina Hrvatske , otok ima sve moguće klimatske zone i njima prilagođen okoliš. Čas kao da ste u tropima, prašumi, čas u pustinji, polupustinji, sve prošarano nevjerojatnim skulpturama od lave. Na jednom mjestu oblaci, magla i kiša, samo nekih deset kilometara dalje, na obali, sunce i vrućina bez oblačka. Cvijeće koje mi uzgajamo u malim teglama, ovdje su stabla! Zahvaljujući izvanrednim cestama, svaki dio otoka je razmjerno brzo i lako dohvatljiv. Posjetili smo sva značajnija mjesta i njihove znamenitosti, crne plaže kao npr. Jardin, žute s Saharskim pijeskom kao Teresitas, plaža Las Americas gdje je gomila surfera i arhitektura koja podsjeća na Miami, nevjerojatno planinsko selo Masca, stijene Los Gigantesa, Garachico – grad koji je prekrila lava, dio nas je brodom tražio i našao dupine, dok su kitovi i kornjače, nažalost, imali druge planove…
Kupanje je jedno posebno iskustvo, stalni, a povremeno i vrlo veliki valovi predstavljaju i vrlo veliku opasnost, ali isto tako i vrhunsku zabavu u toplom moru, bez obzira bilo sunce ili oblaci. Sam otok ima bezbroj mogućnosti za aktivni odmor, ogroman broj planinarskih staza, zadržava svoju autentičnost unatoč velikom broju turista tijekom čitave godine.
Posjetili smo i zanimljive muzeje, ali i uživali u gastronomiji, od one autohtone, morske, do tradicionalne, a za one izbirljive, ima i meksičkih, talijanskih, njemačkih, balkanskih, indijskih, afganistanskih, američkih restorana… Pizza, burek, pljeskavica, tacos, paelja, odrezak, kobasica i na kraju vino, kokteli, sangria ili “Dorada”. Španjolsko pivo kojem smo promijenili naglasak na slogu i došli do “dorade”, nečeg čime smo se svaku večer doradili do kasnih sati u toplim noćima… I što je posebno zanimljivo i bitno, sve je povoljnije nego u našim turističkim središtima, a domaćini se stvarno trude oko svakog gosta.
Ovo je samo dio priče, kao i samo djelić toga što Tenerife i Teide tek skrivaju nekom tko je došao tek na par dana, tako da i mi sami jednostavno nismo stigli sve obići što smo namjeravali, tako da se odgovor nameće sam po sebi. Samo, doviđenja! Ostaje samo da zahvalimo svima koji su posvetili svoje slobodno vrijeme i pomogli u realizaciji ovoga jedinstvenog projekta.
Ostaje zapisano da je po prvi puta u dugoj ivanečkoj planinarskoj tradiciji, upravo “PKI” realizirao društveni izlet avionom i to kao jedna od rijetkih planinarskih udruga u čitavoj Hrvatskoj i samim tim doprinio u promociji “planinarskog Grada”, ali i dignuo letvicu planinarskih izleta u jednu drugu dimenziju. Slijedeći “Izlet godine”? Kupite planinarsku markicu za 2023., sudjelujte u izradi programa i ….
Ništa nije nemoguće. Hvala Vam na sudjelovanju, bili ste, bili smo, izvrsna ekipa!
Tomislav Friščić
