12.07.2021.

Sramota

Ekologija ovo, ekologija ono, nema dana, nema sata, nema sekunde, da netko ne spominje važnost očuvanja okoliša, smanjenja utjecaja čovjeka na procese koji vladaju u prirodi. Mediji, škole, vlade, svjetske sile, doslovno skoro svi danas postaju više, manje svjesni štetnog utjecaja ljudskog razvoja na prirodu.

Ivanec, zrno prašine na svjetskoj karti, što god netko mislio, ipak ima svoje komunalno poduzeće, svoje odlagalište, riješen sustav za odvoz smeća. Jednom godišnje u svako domaćinstvo će Vam doći i kamion da pokupi eventualni otpad, bilo koji dan možete odvesti otpad u krug IVKOM-a, ali… Netko to očito ne zna, još uvijek živi u ne znam koje vrijeme, još uvijek je na ne znam kojem razvoju ljudske evolucije… Očito je naučio i voziti motorno vozilo, ali očito i ništa drugo! Staza „Ivanečke planinarske obilaznice“ nekih kilometar prema lokalitetu Šumi, istom onom dijelu gdje je Grad Ivanec uredio cestu, postavio kanalice za odvodnju… Netko koristi za uživanje u prirodi, za opuštajuću šetnju, a eto, netko je iskoristio uređenu cestu za ovaj svoj sramotni čin. Sad će netko kazati da je to nedjelo nekog „Prigorščana“ ili tako nešto, ali iskreno, čisto sumnjam.

Nisam inspektor, ali prema vrsti otpada, ovo je učinio očito netko tko živi u urbanoj gradskoj sredini, za pretpostaviti u nekoj zgradi, i kome je očito u skučenom podrumskom prostoru ponestalo prostora. Uredno složena dječja odjeća, igračke, literatura u kutijama, madrac koji je još uvijek mogao nekom poslužiti, čitave stvari koje upotrebljavamo u kućanstvu, sve ono što i inače većina nas ne baca, već odlažemo jer „jednom se bude trebalo“! Što je osobito žalosno, većina tih stvari se mogla donirati, susjedima, potrebitima, „Crvenom križu“… Ali ne, jednostavnije i „bliže“ je bilo utovariti u auto/kombi i „zapaliti“ put Prigorca, pa onda još dalje i dublje u šumu…

Nije da je to bio neki problem riješiti, na sreću volontera uvijek ima, osobito među planinarima, ali, sramota, osuda, kako god to nazvati, je jedno, ali na žalost i poruka svima nama koji u najboljoj namjeri želimo što više približiti prirodu svakom od nas, da je ipak bolje prirodu ostaviti onakvu kakva je, i gdje je, bar tako dugo dok među nama postoje i takvi pojedinci…