31.08.2011.
Špik
Zasigurno nema putnika kojeg put povede prema Kranjskoj Gori, a da u mjestu slikovitog naziva Gozd Martuljek, ne ostane zadivljen pogledom na stjenovite vrhunce što sijeku nebesko plavetnilo. Normalno, po lijepom vremenu.
Takozvana „martuljkova skupina” dio je Julijskih Alpi, a najljepši od navedenih vrhunaca, svakako je Špik. Vrh od 2472 m, što okomito pada u zelenu dolinu, gotovo da izgleda neosvojiv. To je samo djelomično točno, bar što se tiče ove strane, no i on ima svojih „slabih” strana, pa tako na njega vode dvije staze, kao na jedini vrh iz ove skupine. Članovi PK Ivanec, izabrali su put kroz Kačji graben, vrlo strmu i napornu stazu. Gotovo 1400 visinskih metara uspona prolazi se neprekidno samo uzbrdo bez imalo položenih dijelova. Gotovo bez tehničkih pomagala (sajla i klinova), i neke stvarne opasnosti od pada u dubinu, uspon najtežim čini zamorni sipar u gornjem dijelu, što skoro da vadi zadnje atome snage. Stvarnog penjanja ima tek nešto malo u vršnom dijelu, kao i opasnosti od pada kamenja, što kacigu čini obaveznim dijelom opreme! Za napor bili smo nagrađeni zaista impresivnim razgledom: Mangrt, Jalovec, Ponce, Mojstrovka, Prisank, Razor, Škrlatica…pogled prema Italiji i daleko preko Karavanki u Austriju… Silazak, iako vremenski kraći, gotovo da je bio teži od uspona, osobito donji dio, gdje mokre stijene i korijenje, i najbolje čizme čine smiješnim. Za odmor i ručak, između mnogih domova izabrali smo onaj Mihov, na cesti prema Vršiću, i nismo pogriješili. Izvrsna kuhinja i kulisa koja mami uzdahe, što čovjek više da poželi, pa da sretan i pun impresija zadovoljno krene kući!
Foto: Zdenko Horvat, Duško Vitez
