02.10.2024.
Po jutru se dan poznaje…
Ima ona poznata rečenica: „ Za Slovence Triglav, za Grke Olimp, za Hrvate Velebit“… Što se tiče djelovanja mladih planinara u sklopu „PKI“ ovo je za mnoge bio početak, a za dio njih nastavak našeg zajedničkog planinarskog djelovanja. Za naše mlade planinare, ovo je u stvari početak nove „sezone“, koja će potrajati tamo sve do lipnja 2025. i imati svoj finiš u sada već 4. „Igrama mladih planinara“, za koje već sada možemo tvrditi da će okupiti rekordan broj učesnika. Završili smo usponom na Risnjak u svibnju, a eto, što ima ljepše od pohoda po „Premužićevoj stazi, na neki način simbolom cijelog Velebita. Slobodno se mogu nadovezati na prvu rečenicu, „za Hrvate Velebit“, a ako baš hoćete, onda je to svakako baš ta staza. Ako ikada voliš negdje samo spomenuti da si i „bilo kakav“ planinar, da uopće smiješ izustiti tu riječ, onda bar jednom moraš biti baš tu! Proći cijelu je poseban izazov i jedno prekrasno iskustvo, bez obzira za koliko vremena i na koliko dionica da je podijelite, ali ovaj dio od Zavižana do Rosijevog skloništa je svakako nešto najljepše za oko i ali i za cjelokupni planinarski doživljaj. Tolika divljina, toliko nestvarno izvorno i prirodno… Iako hodate, zahvaljujući vještini graditelja, kao da sjedite u naslonjaču i gledate neki zanimljivi dokumentarac sniman dronom i najboljim fotografskim tehnikama. Ima li što ljepše za naše nove planinare koji upravo na početku 5. razreda počinju svoje planinarsko djelovanje. Na tih nekoliko sati laganog hoda, sve je bilo tu i sve su već mogli osjetiti na vlastitoj koži, onako, iz prve ruke. Jedno su priče, ali vidjeti i osjetiti je nešto sasvim drugo. Jesen je na svoj način uvijek posebna, rekli bi pravo bogatstvo boja, ali ovaj puta je već zahvaljujući buri pomalo pokazala i elemente zime. No, imalo je to i lijepu stranu, pa unatoč tome da i sam ne znam koja mi je to šetnja po ovom dijelu Velebita, ne sjećam se tako lijepih i dalekih vidika. Velebit, Krk, Učka, ali i zgrade u Rijeci kao na dlanu… Svemu tome svjedočili su naši mladi planinari iz Ivanca i Višnjice, pod budnim okom vodiča, odnosno naših kolegica vodiča, koje su manjim dijelom bile i mame i vodiči. Što nas osobito veseli, svojoj djeci su se pridružili i neki roditelji, pa su sve to zajedno pretvorili i u jedan lijepi obiteljski izlet. Zbog objektivnih razloga, vrlo skliskog terena izazvanog kišom koja je padala preko noći, te već spomenutog vjetra, izostao je uspon na Gromovaču (1676m), što svakako nije imalo utjecaj na doživljaj ljepota Velebita. Dio odraslih je ipak smogao snage i na taj korak, da ne ostane baš sve na planu i papiru, a dio je uspješno savladao i uspon na Mali Rajinac (1699m) kao najviši vrh Sjevernog Velebita… Ako svemu tome dodamo i Dom na Zavižanu, kao i Krasno, onda možemo zaključiti još jednu i više nego lijepu i uspješnu planinarsku priču za sve generacije… Nakon Dinarida, naša planinarska karavana svoj put seli u Kamniško – Savinjske Alpe, a po prvi puta je za naše mlade planinare cilj Logarska dolina!
Tomislav Friščić
