19.02.2013.
Monte Santo di Lussari
Na brijegu,usred visokih planina i tamnih stoljetnih šuma stoji crkva, a oko nje se stisnule kućice, zametene u snijegu, daleko od pogleda, mjesto koje još može da postoji samo u bajkama… Pametni ljudi su odavno rekli da čovjek uči dok je živ. Isto se može reći i za planinare. Dođeš na planinu prvi puta, za mnoge misliš i posljednji, ali onda se opet vratiš, pa onda još malo istražuješ, pa opet nađeš nešto novo, zanimljivo, nešto što ti je prvi puta promaklo oku. U današnje vrijeme i sveprisutnog interneta, opet sve je nekako lakše i bliže, planine opet postaju dio vaše sobe, dnevnog boravka, ureda…
Misliš da si sve vidio, kad ono… a kaj je to sad, i gdje je to ipak??? Tako je i bilo i u mojem slučaju, kad sam prvi puta vidio Višarje ili Monte Lussari. Kad sam shvatio da to i nije tako daleko, nije trebalo puno da se složi za ovaj puta mala ekipa i da se krene do obećane zemlje. Što je dakle Višarje? Mjesto koje obilaze Romari, odnosno vjernici, od davne 1360 godine, ili kako to lijepo piše “iz plemena germana, romana i slavena”, a vrh se nalazi na visini od 1792m. Danas je to i popularno skijalište, ali unatoč lakog pristupa žičarom, osim nas, po križnom putu i dubokom snijegu, put vrha od nekih 3 sata i skoro 1000 visinskih metara, odlučila se i prava masa planinara, turnih skijaša, trkača na skijama, ljudi na krpljama… Od mase ljudi, staza je toliko utabana da se praktično uopće i ne propada. Njemački, talijanski, slovenski, francuski, hrvatski, engleski… jezici Evrope u malom! Zbog magle, izostala je panorama koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Mangrt, Jalovec, Viš, Montaž, Karnijske Alpe… sve je odavde kao na dlanu , ali ne i danas! Na vrhu gužva, osim nas koji smo došli pješice, sve vrvi od skijaša, jedna uska uličica, prepuni restorani, zanimljiva suvenirnica, i normalno crkva . Unatoč velikog broja posjetitelja, oko same crkve, a da ne govorimo u njoj samoj, vlada nekakav gotovo nestvarni mir i spokoj. Nakon ručka, odlučili smo se za spust žičarom, jer dani su ipak još uvijek kratki, a kuća daleko. Dok gledate ove zimske fotografije, neka vam to ujedno bude i najbolja pozivnica za ljeto i društveni zlet na Višarje i Julijske Alpe!
Na brijegu, usred visokih planina i tamnih stoljetnih šuma, stoji crkva, a oko nje se stisnule kućice, zametene u snijegu, daleko od pogleda, mjesto koje još može da postoji samo u bajkama… dok ne vidite i posjetite Višarje…
