29.02.2020.
Malo je veliko
Vrijeme uvijek brzo prolazi, bili mi toga svjesni ili ne, jednostavno, život je danas takav. Danas jedno, sutra drugo, i prođe mjesec dana. Privatno, poslovno, obaveze su uvijek tu i one su često te koje nam diktiraju životni ritam. No, za lijepe stvari, ipak nikad nije kasno! Naime, prošlo je nekih mjesec dana od uspona, odnosno povratka članova PK Ivanec iz Afrike, iz pohoda „Kilimanjaro 2020.“. U to vrijeme imali smo dosta gostovanja u medijima, dosta susreta, neki tek dolaze, kao i ona glavna prezentacija koja se pripremala ili se još uvijek priprema.
Uglavnom, točan datum će biti uskoro objavljen, svakako je očekujte za nekih 10 –tak dana i upravo tamo će sve detaljno biti prezentirano, u, i oko Kilimanjara, pripreme, uspon, život u Africi… Prije toga, koristim priliku u svoje osobno, kao i u ime cijele ekipe, da Vam se osobno zahvalim na velikoj podršci, kako poslovnim subjektima (koji će biti dodatno promovirani na našim stranicama), tako i svima Vama, koji ste nam pomogli materijalno svojim donacijama, tako i nesebičnom podrškom u svakom obliku! Jednostavno rečeno, kada je najteže, kada si na izmaku snaga, kada gubiš dah, a kisika nigdje, kada čuješ samo lupanje svoga srca, u tom trenutku, novac Vam ne znači ništa kao i sva blago svijeta, ali tada se sjetiš svojih najbližih, svojih prijatelja, svih poruka podrške i ti ideš naprijed, korak po korak, pole, pole… Jedna topla riječ, samo jedna, nekome znači kao čitav svijet, samo je bitno od koga dolazi… Materijalno, novac, za neke već odavno nema nikakav smisao, u svijetu gdje neki i ne znaju koliko stvarno imaju, u biti su i izgubili pojam o vrijednosti, od toga obilja su i „prestali“ živjeti, na jednoj takvoj akciji poput ove, stvarno možeš vidjeti tko ti je prijatelj, tko stvarno živi za klub… Tu nije bitno koliko je tko dao, ali je dao, makar jednu kunu, jer njemu to puno znači i teško dođe do nje, ali zato znaš da je stvarno od srca… Sve to, ali i svaki „lajk“ treba cijeniti i poštivati. To nisu samo planinari, to su obični ljudi, naši susjedi, prijatelji, znani i neznani, to ste u krajnjem slučaju svi Vi koji ovo sada čitate.
Vaša podrška pomogla je nama u Africi, ali možda niste ni svjesni koliko je pomogla u ukupnom pogledu na „Planinarski klub Ivanec“, Ivanečko planinarstvo, kao i na planinarski pokret općenito! U vrijeme kada čuda više ne postoje, a isto tako i u planinarstvu, Everest danas postaje „šetnjica“, na Kilimanjaro penju djeca od 6 godina, Alpe i 4000 m skijališta… Nekada, prije 30 godina, Triglav je bio pojam, danas ljeto, zima, dan, noć, trube, harmonike, uvijek se hoda, trči, leti… Ivanščica, koga ona danas može impresionirati? Više se i ne zna tko je sve ne svojata. Ima ljudi koji je godišnje pohode i više od 300 puta i to iz godine u godine i to nije vijest. Da netko poravna vršni dio za više „mjesta“, smanji je za 50 metara i to vjerojatno ne bi bila vijest. Danas je sve nekako postalo „normalno“. Zbog toga je meni, svakom planinaru i više nego drago, da se eto zahvaljujući „Kilimanjaru 2020.“ o planinarstvu i planinarima ipak priča i govori. U nekakvim globalnim stvarima, „Kilimanjaro 2020.“ nije ništa posebno, mnogi su bili, mnogi će biti, ali eto, u jednoj maloj sredini kao što je Ivanec, odnosno bliža ili dalja okolica, ipak je bila jedan pozitivan okidač.
Jedan uspon, medijski interes, pažnja javnosti, svako čitanje, svaka podrška, jedna mala stvar, odjednom postaje velika. Planinari, dok je zdravlja, uvijek će hodati, penjati, planine znane i neznane, uređivati staze, skupljati „tuđe“ smeće, biti zadnja crta obrane ispred razno raznih devastacijskih interesa i tu se ništa neće promijeniti. Ali zato svi vi, koji još danas niste planinari, ali koji ste nas podržavali „jučer na našem pohodu“, možete već danas pomoći sebi samima, našoj djeci, jer planinarstvo nije samo hodanje i „osvajanje vrhova“, danas je to ulaganje u budućnost, briga za naš okoliš, briga za nas same, za jedan bolji svijet u kojem će biti mjesta za čovjeka, ali i za prirodu! Hvala Vam svima!
Tomislav Friščić
