16.08.2021.

Između mora i neba

CRNA GORA (Durmitor – Prokletije)

05.-08.08.2021.godine.

Između mora i neba! Crna Gora, iako do ne tako davno sastavni dio zajedničke države, za mnoge od nas, osobito za mlađe ljude koji su tada bili djeca ili tek rođeni poslije, u biti je potpuna nepoznanica. Pojedine agencije vode izlete u Budvu, Kotor, a tek unazad nekoliko godina rijetki organiziraju ljetovanje, i to je uglavnom to.

Međutim, Crna Gora je mnogo više, i u biti njezin pravi potencijal nije more (Hrvatska obala je ipak jedinstvena), već po meni, planine i netaknuta priroda, koju tek rijetki otkrivaju, a eto tu sreću je imao i PKI. Iako u biti mala, zvuči nevjerojatno da se tu se smjestilo preko 250 vrhova preko 2000 m.

Nije interesantna samo priroda, već i sve ono što su donijeli narodi kao dijelove svoje kulture na ovaj mali prostor. Crnogorci, Bošnjaci, Albanci, Srbi, Hrvati, svi oni sa svojim običajima, gastronomijom, vjerom, doprinose tome da svakog posjetioca u kombinaciji s prirodom stvarno impresioniraju. Mnogi od naših mlađih članova također nisu upoznati da smo tek godinu poslije osnivanja, odnosno 2011. godine boravili na Durmitoru i uspješno izveli uspon na Bobotov kuk (2523m).

Upravo tada, kao i nešto prije osnivanja samog kluba (početak ljeta 2010. zbog snijega nismo uspjeli doći do vrha), uvidjeli smo svu ljepotu i atraktivnost ovih planina. Vrijeme brzo prolazi, ali eto, ove godine smo otišli i korak dalje, te nakon ponovljenog posjeta Durmitoru i uspješnom usponu na Prutaš (2339m), noćenja u Žabljaku, koji sve više počinje izgledati kao Kranjska Gora istoka, otišlo se i korak dalje, te smo otkrili Prokletije, nevjerojatne planine, izgubljene u vremenu i prostoru! Vrijeme napetosti između nekadašnje SFRJ i Albanije, mrtva straža na granici, bunkeri kojima smo i ovih dana svjedočili kao spomeniku tih vremena, jednostavno su te krajeve sakrili od svih pogleda, pa i onih planinarskih.

Osobno obožavam slovenske Alpe i njihove ljepote, ali za ovo kratko vrijeme i viđeno, ne znam baš koje su ljepše. Prave ili “Albanske”. Unatoč ljetu i jugu, nevjerojatne su količine snijega, modra jezera kraj kojih se topi snijeg, nepregledne i nedirnute šume, bijeli vrhovi koji strše u nebo, ukratko, za planinara je svijet iz bajki.

Možda i ne postoji ona očekivana planinarska infrastruktura, ili drugim riječima, ove planine baš i nisu za početnike, prilazi su dugi, često s velikim visinskim razlikama, međutim, sve to na neki način nadomjesti i popravi neponovljiva ljubaznost i susretljivost domaćina albanske nacionalnosti. Što god trebaš, tu je. Da, “štrukljov” nema, ali vjerujem da kad bi baš inzistirali, i njih bi pripremili. Sve to nam garantira da vrijeme Crne Gore kao planinarske destinacije tek dolazi, a osobito Prokletija.

Tekst: T. Friščić