03.08.2015.
Bavški Grintavec 2344 m
Na spomen Grintavca, velika većina planinara odmah pomisli na najviši vrh Kamniško – Savinjskih Alpi (2558), dok razmjerno mali teško da će se sjetit ili znati za ovaj Julijski, iako ga mnogi ubrajaju među velikane Julijskih Alpi.
Osim po imenu, imaju još sličnosti, a jedna je i težina pristupa. I jedan i drugi imaju „lake“ i „teške“ pristupe, a osobito ovaj Bavški. U Sloveniji sigurno ne postoji, ako se uopće neki pristup smije nazvati laganim, uspon na impresivnih 2500 m kao npr. ovaj od Cojzove koče na vrh. Slično je i s Bavškim, ako se govori o usponu iz vasi Soča. Naprotiv tome, uspon od Češke koče ili u ovom slučaju Planine Zapotok, sasvim je nešto drugo i sušta suprotnost. Bavški Grintavec, izbrazdan od vode, sunca i vjetra, nekako odmaknut od svega, pa čak i ljudi. Nedjelja, srce sezone, a na putu nismo sreli nikoga. Zar i to da se dogodi u Sloveniji? Od izvora Soče, preko planine Zapotok, dalje preko sedla Kanja po grebenu na vrh. Iako je bilo oblačno, za ovih 5 sati uspona, znoja napretek. Silazak po lakši varijanti, opet na Zapotok, pa do parkirališta. Svi mi volimo imati stvari „pod kontrolom“. Svaka staza ima svoju težinu i na neki način uvijek znaš što te čeka. Ferata preko sedla Kanja, zahtjevna, pomalo ima i previsa, ali sve je to opisano i očekivano, ako si na to spreman. Ali onaj zadnji dio prema vrhu koji spada tek među „zatjevne“, spada u klasični „ruski rulet“ usporediv usponu preko Goutiera na Mont Blancu! Iako smo bili sami i stvarno pazili na svaki korak i kamen, kamenje samo pršti i pada. Nevjerojatno krušljivo, a opet slobodnog penjanja koliko hoćeš. Klinova i sajli gotovo da i nema, tako da ti pojas gotovo i ničemu ne služi, osim za ukras. A što ako ispred tebe od nekuda doluta i nekakav zaljubljeni gams, bolje da i ne pomislim. Isto tako po mokrom, gotovo nemoguća misija. Slobodno mogu reći, jedna od najopasnijih dionica u mojoj podužoj planinarskoj karijeri, koju nikom ne želim preporučiti, iako se radi o jednoj zaista jedinstvenoj planinarskoj turi. Bavški Grintavec, odmaknjen, samotan, divlji, lijep i opasan!
Ozljeda Nikole Niševića
Sportske ozljede kod ljudi koji vole i koji se bave sportskom aktivnošću nisu nikakva novost. Dođe hitna i odeš kod liječnika. Međutim, kod planinara, to ipak izgleda malo drugačije, osobito kad se nalaziš iznad 2000m, nekih 2 i pol sata hoda do prve ceste. Takvo iskustvo zasigurno će pamtiti i Nikola Nišević, poznati sportski novinar i dugogodišnji planinar, a osobito veliki zaljubljenik u Alpe i sve vezano uz njih. Nakon uspješnog uspona na Bavški Grintavec (2344 m) u Julijskim Alpama, kod silaska u dolinu, na otprilike oko 2000 m, došlo je do puknuća butnog mišića. Svaki daljni korak u tom trenutku bio je nemoguć, te je jedino bilo moguće pozvati pomoć „Gorske reševalne Službe“ Republike Slovenije. Sve ostalo je bilo kao na filmu. Kroz neko vrijeme stiže helikopter i liječnik, i već u večernjim satima, Nikola je uspješno operiran u bolnici u Jesenicama. U ime Nikole, kao i njegovih kolega planinara, i ovim putem se najljepše zahvaljujemo ekipi „Gorske reševalne službe“ kao i medicinskom osoblju bolnice u Jesenicama na stručnosti i ljubaznosti. Nikoli, najljepše želje za brzi oporavak i što skoriji povratak u planine. Alpe, Alpe!
Foto: Nenad Novak
