Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) radi pružanja boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Više informacija o tome možete pronaći u našoj Politici o zaštiti privatnosti. Ukoliko se slažete sa spremanjem kolačića na vaše računalo odaberite SLAŽEM SE

  • 7
  • 14
  • 4
  • 2
  • 9
  • 16
  • 12
  • 5
  • 8
  • 1
  • 15
  • 13
  • 6
  • 3
  • 10
  • 11

Pozivi

  • 8. Planinarsko martinje

    U SUBOTU, 10. STUDENI 2018. U 16.00 SATI
    RESTORAN „ BVB“ R. RAJTERA 141, IVANEC

    Opširnije...

modul pristupi2Tel. 042 782 992 (Info punkt), mob. 091 544 6219 (Nikola Nišević)
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili Ispuni pristupnicu

Ekologija jučer, danas, sutra...

Napisao/la Tomislav Friščić on . Objavljeno u Aktivnosti eko sekcije

11Uđeš u trgovinu i imaš namjeru nešto ukrasti. Koga se bojiš? Prodavača? Teško, njih nikad nema previše i uvijek imaju svoga posla. Kamera, policije? I to se može izbjeći, ali ipak je baš i da hoćete problem i što je zanimljivije, što je veća gužva to veći i veći... Pa koga se bojite?

Ljudi, vaših susjeda, poznanika, svih onih koji smatraju da je Vaše ponašanje neprihvatljivo i da Vas na neki način obilježava i odbacuje iz ovog našeg vremena i društvene zajednice. Još prije kratkog vremena bila su velika sukobljavanja oko pušenja na javnim mjestima, a ipak danas teško da možete naći neka kršenja zabrana. To nisu postigle ni kazne, ni službene osobe, već mi sami, građani, i u kratko vrijeme je to postalo normalno, stvar kulture. Ista stvar se dogodila i s ekologijom. U vrijeme dok sam bio školarac, sasvim je normalno bilo baciti praznu flašu, onako u grabu, travu i teško da te netko radi toga izgrdio. Sav građevinski otpad se redovno vozio u nekakvu grabu, šumu, mlaku... Na sreću, ta vremena su očito daleko iza nas i danas teško da ćete igdje čuti i naći da se neko javno hvali takvim aktivnostima. Jeste, na žalost, ima i toga, ali vjerujem da će kroz vrijeme svakako biti sve manje i manje, jer život nas uči da ekologija jednostavno nema alternative i da je to jednostavno stvar svih nas, naše djece i budućnosti...
Zbog toga, Zelena čistka nije i ne može biti nešto što će naše livade, šume,planine, prirodu „očistiti“ od smeća, ali je puno bitnije da pokažemo da smo tu, da brinemo za naš okoliš, da smo na neki način vidljiva svijest svih onih koji brinu za prirodu i na neki način glas savjesti za sve one neodgovorne i nesavjesne pojedince, da pokušamo upravo svojom brojnošću doprijeti i do njih i njihove savjesti.
Žgano vino ispod Ivanščice, na narodni praznik Jurjeva, ili „zelenog“ Juraja, za članove PKI, odnosno 30-tak odraslih i nešto više od 20 članova osnovnoškolske mladeži, svakako je bilo i više od simbolike, jedan pravi praznik pobjede i brige čovjeka, planinara za svoj okoliš i prirodu koja nas okružuje, a koja osobito nama planinarima tako puno toga lijepoga daje i pruža.

Fotografije snimili: Marijan Friščić, Duško Vitez i Dražen Geček

Share